Bog nije ono što mislite

by

Mark Mallett

Dugi niz godina kao mladić borio sam se sa skrupuloznošću. Iz bilo kojeg razloga sumnjao sam da me Bog voli - osim ako nisam bio savršen. Ispovijed je postala manje trenutak obraćenja, a više način da učinim sebe prihvatljivijim za Nebeskog Oca. Ideju da bi On mogao da me voli, takvu kakva jesam, bilo mi je veoma, veoma teško da prihvatim. Sveto pismo kao što je "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski",^[1]Matt 5: 48 ili "Budite sveti jer sam ja svet"^[2]1 Pet 1: 16 samo da se osećam još gore. Nisam savršena. Ja nisam svet. Stoga, mora da sam nesklon Bogu. 

Naprotiv, ono što zapravo ne voli Boga je nedostatak povjerenja u Njegovu dobrotu. Sv. Pavle je napisao:

Bez vjere mu je nemoguće ugoditi, jer svako ko se približi Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga traže. (Jevreji 11: 6)

Isus je rekao svetoj Faustini:

Plamen milosrđa gori me - tražeći da se potroši; Želim da ih nastavim izlijevati na duše; duše jednostavno ne žele vjerovati u Moju dobrotu.  —Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 177

Vjera nije intelektualna vježba u kojoj se jednostavno priznaje postojanje Boga. Čak i đavo vjeruje u Boga, koji je jedva zadovoljan sotonom. Umjesto toga, vjera je povjerenje poput djeteta i pokornost Božjoj dobroti i Njegovom planu spasenja. Ova vjera se povećava i širi, jednostavno, ljubavlju... onako kako bi sin ili kćerka voljeli svog tatu. I stoga, ako je naša vjera u Boga nesavršena, ona je ipak nošena našom željom, odnosno našim naporima da zauzvrat volimo Boga. 

…ljubav pokriva mnoštvo grijeha. (1. Pet. 4: 8)

Ali šta je sa grijehom? Zar Bog ne mrzi grijeh? Da, apsolutno i bez rezerve. Ali to ne znači da On mrzi grešnika. Umjesto toga, Bog mrzi grijeh upravo zato što on unakaže Njegovu kreaciju. Grijeh iskrivljuje sliku Boga u kojoj smo stvoreni i dovodi do bijede, tuge i malodušja za ljudski rod. Ne moram ti to govoriti. Oboje znamo posledice greha u našim životima da bismo znali da je to istina. Zato nam Bog daje svoje zapovijesti, svoje božanske zakone i zahtjeve: u njegovoj božanskoj volji i skladu s njom ljudski duh nalazi svoj počinak i mir. Mislim da su ovo moje najdraže riječi sv. Ivana Pavla II:

Isus je zahtjevan jer želi našu istinsku sreću.  —PAPA JOHN PAUL II, Poruka Svjetskog dana mladih za 2005. godinu, Vatikan, 27. kolovoza 2004., Zenit

Zapravo je dobar osjećaj žrtvovati se, biti disciplinovan, odbaciti stvari koje su štetne. Osjećamo se dostojanstveno kada to činimo, a to je zato što odgovaramo onome što smo zaista stvoreni da budemo. I Bog nije stvorio divne stvari u stvaranju da mi ne uživamo u njima. Plod vinove loze, ukusna hrana, bračni odnosi, mirisi prirode, čistoća vode, platno zalaska sunca… sve je to Božji način da kaže, “Stvorio sam te za ovu robu.” Tek kada te stvari zloupotrebimo, one postaju otrov za dušu. Čak i pijenje previše vode može vas ubiti, ili prebrzo udisanje previše zraka može uzrokovati da se onesvijestite. Dakle, korisno je znati da ne biste trebali osjećati krivicu zbog uživanja u životu i uživanja u stvaranju. Pa ipak, ako se naša pala priroda bori s određenim stvarima, onda je ponekad bolje ostaviti ta dobra po strani radi višeg dobra mira i harmonije ostanka u prijateljstvu s Bogom. 

A kad smo već kod prijateljstva s Bogom, jedan od najiscjeljivijih odlomaka koje sam pročitao u Katekizmu (odlomak koji je dar skrupuloznim) je učenje o lakom grijehu. Jeste li ikada otišli na ispovijed, došli kući i izgubili strpljenje ili ste gotovo bez razmišljanja upali u staru naviku? Sotona je tu (zar ne) i kaže: “Ah, sad više nisi čist, nisi više čist, nisi više sveta. Opet si uprskao, grešniče...” Ali evo šta Katekizam kaže: dok laki grijeh slabi milosrđe i moći duše...

... laki grijeh ne krši savez s Bogom. Uz Božiju milost, to je ljudski popravljivo. „Laki grijeh ne lišava grešnika milost posvećenja, prijateljstvo s Bogom, milosrđe, a time i vječnu sreću.” - Katekizam Katoličke crkve, ne. 1863

Kako sam bila sretna kada sam pročitala da mi je Bog i dalje prijatelj, iako sam pojela previše čokolade ili izgubila raspoloženje. Naravno, on je tužan za mnom jer još uvijek vidi da sam robovao. 

Amen, amen, kažem vam, svako ko čini grijeh je rob grijeha. (John 8: 34)

Ali onda je Isus došao osloboditi upravo slabe i grešne:

Grešnik koji u sebi osjeća potpuno lišenje svega što je sveto, čisto i svečano zbog grijeha, grešnik koji je u vlastitim očima u posvemašoj tami, odvojen od nade u spasenje, od svjetlosti života i od zajedništvo svetaca, i sam je prijatelj kojeg je Isus pozvao na večeru, onaj koji je zamoljen da izađe iza živice, onaj koji je tražio da bude partner na njegovom vjenčanju i nasljednik Boga ... Tko je siromašan, gladan, grešan, pao ili neznalica je Hristov gost. - Matej Siroti, Zajedništvo ljubavi, p.93

Takvome, sam Isus kaže:

O dušo ogrezla u tami, ne očajavaj. Sve još nije izgubljeno. Dođite i povjerite se svom Bogu, koji je ljubav i milosrđe ... Neka se nijedna duša ne pribojava da mi se približi, iako su njeni grijesi grimizni ... Ne mogu kazniti ni najvećeg grešnika ako se pozove na Moje suosjećanje, ali na naprotiv, opravdavam ga Svojom nedokučivom i neupitljivom milošću. —Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, br. 1486, 699, 1146

Za kraj, za one od vas koji se zaista muče da pomisle da bi Isus mogao voljeti nekoga poput vas, na dnu je pjesma koju sam napisao posebno za vas. Ali prvo, Isusovim vlastitim riječima, ovako On gleda na ovo jadno, palo čovječanstvo - čak i sada...

Ne želim kazniti bolno čovječanstvo, ali želim ga izliječiti, pritiskajući ga na Moje Milosrdno Srce. Koristim kaznu kada me oni prisiljavaju na to; Moja se ruka nerado drži mača pravde. Prije Dana pravde šaljem Dan milosrđa.  —Izus do Svete Faustine, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1588

Tužan sam kada misle da sam oštar, i da više koristim pravdu nego milost. Oni su sa Mnom kao da ću ih pogoditi u svakoj stvari. Oh, kako sam osramoćen zbog ovih! U stvari, to ih navodi da ostanu na odgovarajućoj udaljenosti od Mene, a onaj ko je udaljen ne može primiti svu fuziju Moje Ljubavi. I dok su oni ti koji Me ne vole, oni misle da sam ja ozbiljan i gotovo Biće koje unosi strah; dok samim pogledom na Moj život mogu samo primijetiti da sam učinio samo jedno djelo Pravde – kada sam, da bih odbranio kuću Oca Svog, uzeo konopce i pucao ih nadesno i nalijevo, da istjerati profanatore. Sve ostalo je samo Milosrđe: Milosrđe Moje začeće, Moje rođenje, Moje reči, Moja dela, Moji koraci, Krv koju sam prolio, Moji bolovi — sve u Meni je bila Milostiva Ljubav. Ipak, oni Me se boje, dok bi se trebali bojati više nego Mene. —Isus slugi Božjoj Luisi Piccarreti, 9. juna 1922.; Volume 14