Mala Marija – Idi k njemu

Isus do Little Mary 19. marta 2024. godine na blagdan sv. Josipa:

“Očinstvo Josipovo” (Misna čitanja: 2 Sam. 7:4-16, Ps 88, Rim 4:13-22, Mt 1:16-24)

Mala moja Marijo, [danas] slaviš svetog Josipa i u njemu očinstvo, koje je Josif divno proživio. Njegovo zemaljsko očinstvo bilo je odraz božanskog očinstva. Gle, Presveti Stvoritelj je Otac vaše kreacije, u kojoj vam je dao život i održava vas u vašem postojanju, ali ima i onih koji postaju očevi ne po direktnoj krvnoj liniji, nego po milosti, kao što je rečeno u drugom čitanju; Abrahamu se kroz svoju vjeru pripisivalo očinstvo kroz mnoštvo generacija. Slično je to bilo izraženo i sa prorocima i svecima koji su svojom vjerom učestvovali u duhovnom očinstvu, pri čemu su mnogi ljudi postali njihovi potomci.

Koliko se više ovaj plan ostvario u svetom Josipu, jer nije krvlju, nego milošću darovanom od Vječnoga doživio svoje izvanredno očinstvo Sina Božjega, učestvujući u njemu na sveti način, makar i nedokučiva misterija otkrivena je pred njim u božanskom majčinstvu Marije. S tim se u početku suočio u velikoj duhovnoj borbi u kojoj je Bog došao u pomoć sa vizijom anđela, koji mu je otkrio plan inkarnacije. I Josip se nije povukao suočen s najvišom voljom Svevišnjega, stavljajući se u potpunosti u službu povjerenog mu zadatka, čak i ako je obaveza bila teška – kakva je odgovornost bila preuzeti brigu, zaštitu i podršku Presvete Majke, njegove supruge i Božanskog Sina.

S čime se Josif ne bi suočio – s kakvim nevoljama i progonima! On Me je branio i štitio rizikujući svoj život. Šta nije učinio u svom velikom siromaštvu da zadovolji Moje potrebe i potrebe Moje majke, lišavajući sebe hrane da bi mogao da nas izdržava? S kakvom je predanošću obavljao svoj posao: bio je vrijedan i vrijedan, i kolika je bila vrijednost njegove proizvodnje, uprkos tome što je bio tako slabo plaćen i eksploatisan.

Josipa, jedina osoba kojoj je Presveti Otac dozvolio i želio da bude na mjestu Moga rođenja i u čijem sam zagrljaju bio dočekan nakon majčinih. On je taj koji Me čini inkarniranim^[1]Ovo se može čitati na dva načina, bilo s obzirom na Josifovu historijsku ulogu u Isusovom odgoju, ili kao potvrda da je Josipova očinska ljubav oličenje Kristove vlastite očinske ljubavi prema čovječanstvu. Napomena prevodioca. u svojoj istinski očinskoj ljubavi prema Meni – on osjeća da sam ja njegov sin, i to jesam. Uvodi Me u stolarsko umijeće sa takvom pažnjom i marljivošću. On je taj koji Me uveče, prije nego što Me položi u svoje naručje, uči Svetom pismu i pjeva hvale Svevišnjemu.

Šta nije učinio iz velikodušnosti da pomogne siromašnima?

Josip je u sebi sadržavao skup svih vrlina.

On je uvijek bio uz Mene, Moj čuvar, pratio Me sve do Moje punoljetnosti, kada bi se, ispunivši svoj zadatak, pogođen bolešću, ipak prinosio Svetom Ocu kako bi Me podržao u Mom djelu otkupljenja. I ne bih ušao u javni život sve dok sam Josif trebao. Bio sam uz njega, čuvao ga i pomagao mu čak iu njegovim primarnim ličnim potrebama, u službi njegove siromašne, ljudske nemoći, također da bih pomogao u svjetlu potrebe da se očuva pristojnost i skromnost Moje Presvete Majke.

Kome je dao svoj posljednji poljubac, nakon što se oprostio sa svojom svetom suprugom, kome je uputio svoj posljednji uzdah u Mojim rukama, ako ne Meni? Kakav je bio njegov uzdah ako ne: "Sine moj"? Nijedan otac nikada nije volio sina kao što je Josif volio Mene, ne samo u Mojoj ljudskosti, već iznad svega kao božanski. I nijedan sin nije volio ljudskog oca kao što sam ja volio Josepha.

Idite k njemu, posvetite se njegovom dobrom, svetom i pravednom srcu. I kao što se brinuo o Svetoj porodici, on će se brinuti o vama, neće vas napustiti, pobrinuće se za vaše teškoće, učiniće vaša iskušenja manje opterećujućim, pomoći će vam i podržati vas u vašim teškim put. On će biti i ponašati se kao tvoj otac, čuvajući te pod svojim plaštom.

Joseph je čovjek od malo riječi, ali njegove misli su uvijek podignute ka Bogu, njegovo srce intenzivno voli i njegove ruke uvijek rade da pomognu. Prepustite mu se i nećete biti izgubljeni. Kada bi se svi očevi posvetili Josipu, dobili bi ravnotežu, mudrost i predanost koju je on proživio, nudeći iskustvo ljubavi koje će uroditi plodom u njihovoj djeci.

Na nebu se Josif, u svojoj dubokoj poniznosti, još uvijek gotovo povlači u pozadinu, ali Gospod Bog uvijek podsjeća na njegov trijumf. Ja sam Sin mog Oca na Nebu, ali u Mom srcu Josif je također Moj otac u Mom čovječanstvu. U svojoj radosti, on izliva svu svoju nježnost na blaženike koji su ga počastili na zemlji i koji su mu bili odani.

Blagoslivljam vas.