Ludo? Onda slušajte pape

Rasprostranjena nevoljkost mnogih katoličkih mislilaca
ući u duboko ispitivanje apokaliptičnih elemenata savremenog života je,
Vjerujem, dio samog problema koji nastoje izbjeći.
Ako se apokaliptično razmišljanje uglavnom prepusti onima koji su subjektivizirani
ili koji su postali žrtve vrtoglavice kosmičkog terora,
tada je kršćanska zajednica, zapravo cijela ljudska zajednica, radikalno osiromašena.
A to se može mjeriti prema izgubljenim ljudskim dušama.
–Autor, Michael D. O'Brien, razgovarajte "Živimo li u apokaliptična vremena?"

Jesu li vaši prijatelji ili porodica rekli da ste ludi ili „teoretičar zavjere“? Da ste paranoični, neuravnoteženi, radikalni ili neskriveni? Je li se vaš lokalni svećenik, teolog ili biskup rugao ideji da bismo mogli živjeti u „posljednja vremena“? Da li vam se rugaju kao „lovca na ukazanja“ ili kao dio luđačkog ruba koji se bavi „krštenom astrologijom“? Ne znoji se. Samo ih pošaljite ovdje i recite im, “Ja na ovome slijedim pape” ...

U ovom trenutku postoji veliki nemir u svijetu i u Crkvi, a ono što je u pitanju je vjera. Sad se događa da si ponovim nejasnu Isusovu frazu u Evanđelju po svetom Luki: „Kad se Sin Čovječji vrati, hoće li i dalje naći vjeru na zemlji?“ ... Ponekad čitam evanđelski odlomak kraja puta i potvrđujem da se u ovom trenutku pojavljuju neki znakovi ovog kraja. —PAPA PAUL VI, Tajni Pavao VI, Jean Guitton, str. 152-153, referenca (7), str. ix.

… Onaj koji se zlobom opire i od nje se okreće, najteže griješi protiv Duha Svetoga. U naše dane ovaj je grijeh toliko učestao da se čini da su došla ona mračna vremena koja je predvidio sveti Pavao, u kojima bi ljudi, zaslijepljeni pravednim Božjim sudom, trebali uzimati laž za istinu i trebali vjerovati u „princa ovoga svijeta ", koji je lažov i njegov otac, kao učitelj istine: „Bog će im poslati operaciju greške, da vjeruju u laž (2. Sol. II., 10). U posljednja vremena neki će odstupiti od vjere, pazeći na duhove zablude i na đavolske doktrine “ (1 Tim. Iv., 1). —PAPA LEO XIII, Divinum Illud Munus, n 10

Tko ne može shvatiti da društvo u sadašnjem vremenu, više nego ikad u prošlom dobu, pati od užasne i duboko ukorijenjene bolesti koja se, razvijajući se svaki dan i jedući u svojoj najjadoj biti, vuče na propast? Razumijete, braćo, braća, što je ta bolest - otpadništvo od Boga ... Kad se sve ovo uzme u obzir, postoji dobar razlog za strah da se ne bi ta velika izopačenost mogla stvoriti kao predviđanje, a možda i početak onih zla rezerviranih za posljednjih dana; i da možda na svetu već postoji "Sin propadanja" o kome apostol govori. —PAPA SV. PIUS X, E Supremi, Enciklična O obnovi svega u Kristu, n. 3, 5; 4. oktobra 1903

Svakako bi se činilo da su došli oni dani o kojima je Hristos, naš Gospodin, prorekao: „Čut ćete o ratovima i glasinama o ratovima - jer će se narod podići protiv naroda, a kraljevstvo protiv kraljevstva" (Matej xxiv, 6, 7)... Potaknuti ovim velikim zlima, smatrali smo da je naša dužnost, na samom početku našeg Vrhovnog papinog zbora, prisjetiti se posljednjih riječi našeg Preteče slavne i svete uspomene i ponoviti ih još jednom da započnemo vlastito apostolsko služenje; i molili smo kraljeve i vladare da uzmu u obzir poplave suza i krvi koje su već prolivene i da požuriju da nacijama vrate blagoslov mira. Neka Bog da Njegovom milošću i blagoslovom da radosna vijest koju su Anđeli donijeli pri rođenju božanskog Otkupitelja čovječanstva uskoro odjekne kad mi Njegov namjesnik uđemo u Njegovo Djelo: „Mir na zemlji ljudima dobre volje“ (Luka ii. 14). —PAPA BENEDIKT XV, Ad Beatissimi Apostolorum, 1. novembra 1914; br. 3-4

Te su stvari u stvari toliko tužne da biste mogli reći da takvi događaji nagovještavaju i najavljuju „početak tuge“, odnosno onih koje će donijeti čovjek grijeha, "Koji je uzdignut iznad svega što se naziva Bogom ili se obožava" (2. Solunjanima ii, 4)... sva ta zla kao da su kulminirala u kukavičluku i lijenosti onih koji su se, po maniru usnulih i bežećih učenika, kolebajući se u svojoj veri, jadno napustili Hrista kad je potlačen tjeskobom ili okružen sotoninim satelitima, i u perfidnosti onih drugih koji po uzoru na izdajnika Judu ili prenagljeno i svetogrdno učestvuju u svetom stolu ili prelaze u neprijateljski tabor. I tako, čak i protiv naše volje, u mislima se nameće misao da se sada približavaju oni dani o kojima je naš Gospod prorekao: "A budući da je bezakonja bilo mnogo, dobročinstvo mnogih ohladit će se" (Matej xxiv, 12). —PAPA PIJ XI, Miserentissimus Redemptor, Enciklika o popravljanju presvetog srca; br. 16-17

Sada smo suočeni sa konačnim sukobom između Crkve i anticrkve, između Jevanđelja i antievanđelja, između Hrista i antihrista. Ova konfrontacija leži u planovima božanskog Providnosti; to je suđenje koje mora započeti cijela Crkva, a posebno Poljska. To je suđenje ne samo našoj naciji i Crkvi, već u izvjesnom smislu test 2,000 godina kulture i kršćanske civilizacije, sa svim posljedicama po ljudsko dostojanstvo, pojedinačna prava, ljudska prava i prava nacija. —Kardinal Karol Wojtyla (JOHN PAUL II), na Euharistijskom kongresu, Philadelphia, PA za dvjestogodišnjicu proslave potpisivanja Deklaracije o nezavisnosti; neki citati ovog odlomka uključuju riječi "Hristos i antihrist" kao što je gore navedeno. Đakon Keith Fournier, polaznik, prijavljuje to kao gore; cf. Katolička Online; 13. avgusta 1976

Najavljujući Marijinu godinu, također sam naznačio da će ona završiti sljedeće godine na Svečanost Uznesenja Blažene Djevice na nebo, kako bi naglasio „veliki znak na nebu“ o kojem govori Apokalipsa. Na ovaj način također želimo odgovoriti na poticaj Vijeća, koje Mariju gleda kao „znak sigurne nade i utjehe za hodočasnički Božji narod“ ... Kao što vidimo iz riječi Protogospela, pobjeda Ženski Sin se neće održati bez teške borbe, borbe koja se proteže kroz čitavu ljudsku istoriju. „Neprijateljstvo“, predviđeno na početku, potvrđeno je u Apokalipsi (knjizi završnih događaja Crkve i svijeta), u kojoj se ponavlja znak „žene“, ovog puta „zaodjenuta suncem“ (Otk. 12: 1). —PAPA JOHN PAUL II, Redemptoris Mater, br. 50, 11

Ova borba paralelna je s apokaliptičnom borbom opisanom u Prvom čitanju ove mise (Rev 11:19-12:1-6) Smrtne bitke protiv života: „kultura smrti“ nastoji se nametnuti našoj želji da živimo i živimo punim plućima. Postoje oni koji odbacuju svjetlost života, preferirajući „besplodna djela tame“ (Ef 5:11). Njihova žetva je nepravda, diskriminacija, iskorištavanje, obmana, nasilje. U svako doba, mjera njihovog očiglednog uspjeha je smrt nevinih. U našem stoljeću, kao ni u jednom drugom trenutku istorije, „kultura smrti“ poprimila je društveni i institucionalni oblik zakonitosti kako bi opravdala najstrašnije zločine protiv čovječnosti: genocid, „konačna rješenja“, „etničko čišćenje“ i masovno „oduzimanje života ljudima čak i prije nego što su rođeni ili prije nego što dođu do prirodne točke smrti ... Prava se potvrđuju, ali zato što su bez ikakvog pozivanja na objektivnu istinu, lišeni su svake čvrste osnove. Široki sektori društva zbunjeni su oko toga što je ispravno, a šta pogrešno i prepušteni su na milost i nemilost onima koji imaju moć da „kreiraju“ mišljenje i nametnu ga drugima. - POZIVI JOHN PAUL II, Homilija državnog parka Cherry Creek, Denver, Colorado, 15. kolovoza 1993

U raspravi s odabranom grupom njemačkih katolika, sv. Ivan Pavao II je navodno postavljen pitanje „Što je s Trećom tajnom Fatime? Zar to nije trebalo već biti objavljeno do 1960? " Odgovorio je:

S obzirom na ozbiljnost sadržaja, moji prethodnici u uredu Petrine diplomatski su voljeli odgoditi objavljivanje kako ne bi ohrabrili svjetsku moć komunizma na određene poteze. * Moramo biti spremni na velika iskušenja u ne tako dalekoj budućnosti ; iskušenja koja će zahtijevati od nas da budemo spremni odreći se čak i svog života i potpunog darivanja sebe Hristu i Hristu. Kroz vaše i moje molitve moguće je ublažiti ovu nevolju, ali više je nije moguće odvratiti, jer se samo na taj način Crkva može efikasno obnoviti. Koliko je puta, zaista, obnova Crkve izvršena u krvi? Ovog puta, opet, neće biti drugačije. Moramo biti jaki, moramo se pripremiti, moramo se predati Kristu i Njegovoj Majci, i moramo biti pažljivi, vrlo pažljivi, na molitvu krunice. ** —PAPA JOHN PAUL II, intervju sa katolicima iz Fulda, Nemačka, novembar 1980; * fatima.org; ** ewtn.com; objavljeno u njemačkom časopisu "Stimme des Glaubens", engleski pronađen u Danielu J. Lynchu, "Poziv na potpuno posvećenje Bezgrješnom Srcu Marijinu" (St. Albans, Vermont: Misije žalosnog i besprijekornog Srca Marijina, Pub., 1991), str. 50-51

Što se tiče ove bitke u kojoj smo se našli ... poglavlje 12 Otkrivenja ih spominje ... Rečeno je da zmaj stavlja veliku rijeku vode pred ženu u bijegu kako bi je savladao. I činilo bi se neizbježnim da se žena utopi u ovoj rijeci. Ali dobra zemlja upija ovu rijeku i ona ne može biti štetna. Mislim da se rijeka lako može protumačiti: to su struje koje dominiraju nad svima i žele učiniti da vjera u Crkvu nestane, crkva koja kao da više nema mjesta pred silom ovih struja koje se nameću kao samo racionalnost, kao jedini način življenja. —PAPA BENEDIKT XVI, Meditacija na prvom zasedanju posebnog sabora biskupa na Bliskom Istoku, 11. oktobra 2010; vatican.va

… Bez istinitih smjernica milosrđa, ova globalna sila mogla bi nanijeti neviđenu štetu i stvoriti nove podjele unutar ljudske porodice ... čovječanstvo izlaže novim rizicima ropstva i manipulacije.  —PAPA BENEDIKT XVI, Caritas u Veritateu, n. 33

Moderno društvo je usred formulisanja antikršćanske vjere, i ako se tome protivi, društvo kažnjava ekskomunikacijom ... Strah od ove duhovne moći Antikrista je tada samo više nego prirodan i zaista potrebna je pomoć molitve čitave biskupije i Univerzalne crkve da bi joj se odupro. —PAPA BENEDIKT XVI Biografija: Svezak prvi, Peter Seewald (2020); prevedeno sa talijanskog

Apokalipsa govori o Božjem protivniku, zvijeri. Ova životinja nema ime, već broj. U [užasu koncentracionih logora] oni ukidaju lica i istoriju, pretvarajući čovjeka u broj, svodeći ga na zupčanik u ogromnoj mašini. Čovjek nije ništa više od funkcije. U naše dane ne bismo trebali zaboraviti da su oni predodredili sudbinu svijeta koji riskira da usvoji istu strukturu koncentracionih logora, ako se prihvati univerzalni zakon mašine. Konstruisane mašine nameću isti zakon. Prema ovoj logici, čovjeka mora tumačiti računar, a to je moguće samo ako se prevede u brojeve. Zvijer je broj i pretvara se u brojeve. Bog, međutim, ima ime i zove po imenu. On je osoba i traži je. —Kardinal Ratzinger, (PAPE BENEDICT XVI) Palermo, 15. marta 2000; aleteia.org

Mislimo na velike moći današnjice, na anonimne financijske interese koji ljude pretvaraju u robove, koji više nisu ljudske stvari, već su anonimna sila kojoj ljudi služe, a koju muškarci muče, pa čak i kolju. Oni su destruktivna sila, sila koja prijeti svijetu. —PAPA BENEDIKT XVI, Meditacija na prvom zasedanju posebnog sabora biskupa na Bliskom Istoku, 11. oktobra 2010; vatican.va

Tako se rađa nova tiranija, nevidljiva i često virtualna, koja jednostrano i neumoljivo nameće svoje zakone i pravila ... U ovom sistemu koji teži proždrijeti sve što stoji na putu povećanju dobiti, sve što je krhko, poput okoliša, bespomoćni pred interesima obogotvorenog tržišta, koje postaje jedino pravilo. —PAPA FRANJO, Evangelii Gaudium, n. 56 

Nije to lijepa globalizacija jedinstva svih nacija, svaka sa svojim običajima, umjesto toga, to je globalizacija hegemonističke jednolikosti, to je jedna misao. A ova jedina misao plod je svjetovnosti. —PAPA FRANJO, homilija, 18. novembar 2013; Zenit

"I danas nas duh svjetovnosti vodi ka progresivizmu, do ove jednoobraznosti misli ... Pregovaranje o vjernosti Bogu je poput pregovaranja o identitetu čovjeka." Francis se zatim osvrnuo na roman 20. stoljeća Gospodar svijeta Roberta Hugha Bensona (sin nadbiskupa Canterburyja Edwarda Whitea Bensona), roman o Antikristu u kojem autor govori o duhu svijeta koji vodi u otpadništvo "Gotovo kao da je to proročanstvo, kao da on zamišlja šta će se dogoditi," rekao je Francis. -Katolička kultura, Januar 20th, 2015

Otpadništvo. Odnosno, svjetovnost koja vas vodi ka jednoj jedinstvenoj misli i otpadništvu. —PAPA FRANJO, homilija, 16. novembar 2015; indcatholicnews.com

Užasi manipulacije obrazovanjem koje smo doživjeli u velikim genocidnim diktaturama 20. stoljeća nisu nestali; zadržali su trenutnu važnost pod raznim krinkama i prijedlozima i, pretvarajući se u modernost, tjeraju djecu i mlade da idu diktatorskim putem „samo jednog oblika mišljenja“. Prije nešto više od tjedan dana jedan sjajni učitelj rekao mi je ... „Ponekad s tim projektima - misleći na stvarne obrazovne projekte - čovjek ne zna ide li dijete u školu ili u prevaspitni kamp“. —PAPA FRANJO, poruka članovima BICE (Međunarodni katolički dječji ured); Vatikanski radio, 11. aprila 2014; vatican.va

Uzeto od Zašto pape ne viču? napisao Mark Mallett iz The Now Word.