Šta je "Pravi Magisterija"?

 

U nekoliko poruka vidovnjaka iz cijelog svijeta, Gospa nas neprestano poziva da ostanemo vjerni “istinskom Učiteljstvu” Crkve. Samo ove sedmice ponovo:

Šta god da se dogodi, nemojte odstupiti od učenja istinskog Učiteljstva Crkve Moga Isusa. -Gospa Pedru Regisu, 3. februar 2022

Djeco moja, molite se za Crkvu i za svete sveštenike da uvijek ostanu vjerni istinskom Učiteljstvu vjere. -Gospa Giselli Cardiji, 3. februar 2022

Nekoliko čitalaca nam se obratilo tokom protekle godine u vezi s ovom frazom pitajući se šta se tačno podrazumeva pod „istinskim Učiteljstvom“. Postoji li “lažni magisterija”? Da li se ovo odnosi na ljude ili na lažni savjet itd.? Drugi su nagađali da se to odnosi na Benedikta XVI, te da je Franjino papinstvo nevažeće, itd.

 

Šta je Magisterij?

Latinska reč Magister znači "učitelj" od čega smo dobili ovu riječ magisterium. Izraz se koristi za označavanje autoriteta učenja Katoličke crkve, koji je apostolima dao Krist,^[1]“Idite, dakle, i naučite sve narode... učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19-20). Sveti Pavle govori o Crkvi i njenom učenju kao o “stupu i temelju istine” (1 Tim. 3). i prenošeno kroz vekove kroz apostolsko nasleđe. Katekizam Katoličke Crkve (CCC) navodi:

Zadatak davanja autentičnog tumačenja Riječi Božje, bilo u njenom pisanom obliku ili u obliku Tradicije, povjeren je samo živoj učiteljskoj službi Crkve. Njen autoritet u ovoj stvari se vrši u ime Isusa Hrista. To znači da je zadatak tumačenja povjeren biskupima u zajednici s Petrovim nasljednikom, rimskim biskupom. —N. 85

Prvi dokaz o prenošenju ovog magistralnog autoriteta bio je kada su apostoli izabrali Matiju za nasljednika Jude Iskariotskog. 

Neka drugi preuzme njegovu kancelariju. (Acts 1: 20) 

A što se tiče vječne tradicije, vidljivo je iz svih vrsta spomenika, i iz najstarije crkvene istorije, da su Crkvom oduvijek upravljali biskupi, i da su apostoli posvuda postavljali episkope. —Skraćenje hrišćanske doktrine, 1759 AD; ponovo štampano u Tradivox, Vol. III, Ch. 16, str. 202

Od ovog učiteljskog autoriteta, najvažnije je da su papa i ti biskupi u zajednici s njim u suštini čuvari Reči Božije, od onih “tradicije kojima ste učili, bilo usmenom izjavom ili našim pismom” (Sv. Pavle, 2. Solunjanima 2:15).

… Ovaj Učitelj nije superiorniji od Božje Riječi, ali je njegov sluga. Podučava samo ono što mu je predato. Na božansku zapovijed i uz pomoć Duha Svetoga, to odano sluša, predano čuva i vjerno objašnjava. Sve što ono predlaže za vjerovanje kao božanski objavljeno izvučeno je iz ovog jedinstvenog pologa vjere. —CCC, ne. 86

Papa nije apsolutni suveren, čije su misli i želje zakon. Suprotno tome, papina služba je garant poslušnosti prema Hristu i Njegovoj riječi. —PAPA BENEDIKT XVI, Homilija od 8. maja 2005.; San Diego Union-Tribune

 

Vrste magisterija

Katekizam se prvenstveno odnosi na dva aspekta Učiteljstva apostolskih nasljednika. Prvi je „obični magisterijum“. Ovo se odnosi na uobičajen način na koji Papa i biskupi prenose vjeru u svojoj svakodnevnoj službi. 

Rimski papa i biskupi su “autentični učitelji, odnosno učitelji obdareni Kristovim autoritetom, koji propovijedaju vjeru ljudima koji su im povjereni, vjeru kojoj treba vjerovati i provoditi u djelo”. The običan i univerzalni Magisterium Papa i biskupi u zajedništvu s njim uče vjernike istini da vjeruju, milosrđu da prakticiraju, blaženstvu kojem se treba nadati. —CCC, br. 2034

Zatim postoji “izvanredno učiteljstvo” Crkve, koje vrši “vrhovni stepen” Hristove vlasti:

Najviši stepen učešća u Hristovoj vlasti osiguran je karizmom nepogrešivost. Ova nepogrešivost seže sve do depozita božanskog Otkrivenja; također se proteže na sve one elemente doktrine, uključujući moral, bez kojih se spasonosne istine vjere ne mogu sačuvati, objasniti ili promatrati. —CCC, br. 2035

Episkopi ne vrše, kao pojedinci, ovu vlast, ali to čine vaseljenski sabori^[2]„Nepogrešivost obećana Crkvi prisutna je i u tijelu biskupa kada zajedno s Petrovim nasljednikom vrše vrhovno Učiteljstvo“, prije svega na Vaseljenskom saboru. —CCC br. 891 kao i Papa kada nepogrešivo definiše istinu. Koje izjave jednog i drugog se smatraju nepogrešivim...

…postaje jasno iz prirode dokumenata, insistiranja na kojem se učenje ponavlja i samog načina na koji je ono izraženo. —Kongregacija za nauk vjere, Donum Veritatis ne. 24

Nastavna vlast Crkve najčešće se ostvaruje u magistralnim dokumentima kao što su apostolska pisma, enciklike, itd. I kao što je već rečeno, kada biskupi i Papa govore u svom redovnom učiteljstvu kroz propovijedi, obraćanja, kolegijalne izjave, itd., to se također smatra magistrskim učenjem, sve dok podučavaju ono što je „predato“ (tj. oni nisu nepogrešivi).

Međutim, postoje važna upozorenja.

 

Granice Magisterija

Koristeći sadašnji pontifikat kao primjer…

... ako vas muče neke izjave koje je papa Franjo dao u svojim nedavnim intervjuima, to nije nelojalnost ili nedostatak Romanite da se ne slože sa detaljima nekih intervjua koji su dati bez rukava. Naravno, ako se ne slažemo sa Svetim Ocem, činimo to s najdubljim poštovanjem i poniznošću, svjesni da ćemo možda morati biti ispravljeni. Međutim, papinski intervjui ne zahtijevaju ni pristanak vjere kojem se daje ex cathedra izjave ili ta unutarnja podložnost uma i volje koja se daje onim izjavama koje su dio njegovog nepogrešivog, ali autentičnog magistrije. —Fr. Tim Finigan, mentor sakramentalne teologije u sjemeništu Svetog Ivana, Wonersh; od Hermeneutika zajednice, „Pristanak i papinsko učiteljstvo“, 6. oktobra 2013; http://the-hermeneutic-of-continuity.blogspot.co.uk

Pa šta je sa aktuelnim poslovima? Da li Crkva ima posla da se bavi ovim?

Crkvi pripada pravo uvijek i svugdje da objavljuje moral principa, uključujući i ona koja se odnose na društveni poredak, i donositi presude o bilo kojim ljudskim stvarima u mjeri u kojoj to zahtijevaju osnovna prava ljudske osobe ili spasenje duša. —CCC, br. 2032

I opet,

Krist je pastire Crkve obdario karizmom nepogrešivosti u pitanjima vjere i morala. CCC, br. 80

Ono što Crkva nema ovlaštenja je da se autoritativno izjasni o nužno najboljem načinu vođenja poslova koji se odnose na društveni poredak. Uzmimo, na primjer, pitanje „klimatskih promjena“.

Ovdje bih još jednom rekao da Crkva ne pretpostavlja da rješava naučna pitanja niti zamjenjuje politiku. Ali zabrinut sam zbog poticanja iskrene i otvorene rasprave kako određeni interesi ili ideologije ne bi nanijeli štetu općem dobru. —PAPA FRANJO, Laudato si ', ne. 188

…Crkva nema posebnu stručnost u nauci… Crkva nema mandat od Gospoda da se izjašnjava o naučnim pitanjima. Vjerujemo u autonomiju nauke. —Cardinal Pell, Vjerska služba vijesti, 17. jul 2015; relgionnews.com

Što se tiče toga da li je neko moralno dužan da se vakciniše, i ovde Crkva može dati samo moralno vodeći princip. Prava medicinska odluka o uzimanju injekcije je stvar lične autonomije koja mora uzeti u obzir rizike i koristi. Stoga Kongregacija za doktrinu vjere (CDF) izričito kaže:

…sve vakcinacije koje su priznate kao klinički sigurne i efikasne mogu se koristiti mirne savjesti…Istovremeno, praktični razum pokazuje da vakcinacija po pravilu nije moralna obaveza i da, stoga, mora biti dobrovoljno… U nedostatku drugih sredstava za zaustavljanje ili čak sprečavanje epidemije, opšte dobro mogu preporučiti vakcinacija ...- „Napomena o moralu upotrebe nekih vakcina protiv Covid-19“, br. 3, 5; vatican.va; „preporuka“ nije isto što i obaveza

Dakle, kada je papa Franjo dao televizijski intervju navodeći… 

Vjerujem da moralno svi moraju uzimati vakcinu. To je moralni izbor, jer se tiče vašeg života, ali i života drugih. Ne razumijem zašto neki to govore ovo bi mogla biti opasna vakcina. Ako vam doktori ovo predstavljaju kao stvar koja će dobro proći i nema neke posebne opasnosti, zašto to ne uzeti? Postoji samoubilački demantizam koji ne bih znao objasniti, ali danas ljudi moraju uzeti cjepivo. —PAPA FRANJO, intervju za talijanski informativni program TG5, 19. januara 2021; ncronline.com

…on je iznosio lično mišljenje ne obavezujuće za vjernike, jer vrlo brzo izlazi iz svog uobičajenog magisterija. On nije ni doktor ni naučnik s ovlaštenjem da izjavi (posebno na početku uvođenja lijeka) da su ove injekcije bez “posebnih opasnosti” ili da je smrtnost virusa tolika da je to bilo potrebno.^[3]Svjetski poznati biostatičar i epidemiolog, prof. John Iannodis sa Univerziteta Standford, objavio je rad o stopi smrtnosti od infekcije COVID-19. Evo statistike razvrstane po godinama:

0-19: 0027% (ili stopa preživljavanja od 99.9973%)
20-29 .014% (ili stopa preživljavanja od 99.986%)
30-39 .031% (ili stopa preživljavanja od 99.969%)
40-49 .082% (ili stopa preživljavanja od 99.918%)
50-59 .27% (ili stopa preživljavanja od 99.73%)
60-69 .59% (ili stopa preživljavanja od 99.31%) (Izvor: medrxiv.org) Naprotiv, podaci su pokazali da je tragično pogrešio.^[4]cf. Putarine; Franjo i velika brodolom 

Evo jasnog slučaja u kojem se “pravi Magisterija” ne primjenjuje. Ako papa Franjo daje vremensku prognozu ili podržava jedno političko rješenje u odnosu na drugo, čovjek nije nužno vezan za svoje lično mišljenje. Drugi primjer je Franjino potvrđivanje Pariskog klimatskog sporazuma. 

Dragi prijatelji, vrijeme ističe! ... Politika cijena ugljika je od suštinske važnosti ako čovječanstvo želi mudro koristiti resurse stvaranja ... učinci na klimu bit će katastrofalni ako pređemo prag od 1.5 ° C zacrtan u ciljevima Pariškog sporazuma. —PAPA FRANJO, 14. juna 2019 .; Brietbart.com

Da li je porez na ugljik najbolje rješenje? Šta je sa prskanjem atmosfere česticama, kao što neki naučnici predlažu? I to je zapravo katastrofa za nas (prema Greti Thunberg, svijet će implodirati za otprilike šest godina.^[5]huffpost.com ) Uprkos tome što vam mediji govore, postoji ne konsenzus;^[6]cf. Zbrka klime i Klimatske promjene i velika zabluda mnogi stručnjaci za klimu i renomirani znanstvenici apsolutno pobijaju i klimatsku i pandemijsku histeriju koju je Papa naveliko prihvatio. Na osnovu njihove stručnosti, oni imaju potpuno pravo da se s poštovanjem ne slažu s Papom.^[7]Slučaj: Sveti Jovan Pavle II je jednom upozorio na „oštećenje ozona“ [videti Svetski dan mira, 1. januar 1990; vatican.va] nova histerija 90-ih. Međutim, “kriza” je prošao i sada se smatra prirodnim ciklusom koji je uočen mnogo prije nego što su sada zabranjeni “CFC” koji se koriste kao rashladno sredstvo čak i korišteni, te da je to možda bila šema da se profesionalni ekolozi i hemijske kompanije obogate. Ah, neke stvari se nikad ne mijenjaju. 

Klimatske promjene postale su snažna politička snaga iz mnogih razloga. Prvo, univerzalno je; kažu nam da je sve na Zemlji ugroženo. Drugo, poziva se na dva najmoćnija ljudska motivatora: strah i krivnju ... Treće, postoji snažno zbližavanje interesa među ključnim elitama koje podržavaju klimatski „narativ“. Ekolozi šire strah i prikupljaju donacije; čini se da političari spašavaju Zemlju od propasti; mediji imaju terenski dan sa senzacijama i sukobima; naučne institucije prikupljaju milijarde bespovratnih sredstava, stvaraju čitave nove odsjeke i potpiruju bijes strašnih scenarija; posao želi izgledati zeleno i dobiti ogromne javne subvencije za projekte koji bi inače bili ekonomski gubitnici, poput vjetroelektrana i solarnih polja. Četvrto, Ljevica klimatske promjene vidi kao savršeno sredstvo za preraspodjelu bogatstva iz industrijskih zemalja u svijet u razvoju i birokratiju UN-a. —Dr. Patrick Moore, Ph.D., suosnivač Greenpeacea; “Zašto sam skeptik o klimatskim promjenama”, 20. mart 2015.; Heartland

S obzirom na to kako su globalni lideri eksplicitno izjavili da se koriste "klimatske promjene" i "COVID-19" precizno preraspodijeliti bogatstvo (tj. neokomunizam sa zelenim šeširom) kroz “Odličan reset“, Papa je vjerovatno bio opasno zaveden, do te mjere da je natjerao mnoge da se osjećaju moralno obavezni da prime injekciju koja sada očigledno ubija stotine hiljada ljudi i ranjava još milione.^[8]cf. Putarine

…važno je napomenuti da je nadležnost takvih vođa u pitanjima koja se odnose na “vjeru, moral i crkvenu disciplinu”, a ne u oblasti medicine, imunologije ili vakcina. Što se tiče četiri prethodno navedena kriterijuma^[9] (1) vakcina ne bi morala da predstavlja nikakve etičke primedbe u svom razvoju; 2) mora biti siguran u svoju efikasnost; 3) mora biti bez sumnje sigurno; 4) ne bi morale postojati druge opcije za zaštitu sebe i drugih od virusa. nisu ispunjeni, crkvene izjave o vakcinama ne predstavljaju crkveno učenje i nisu moralno obavezujuće za hrišćanske vernike; nego predstavljaju “preporuke”, “prijedloge” ili “mišljenja”, budući da su izvan djelokruga crkvene nadležnosti. —Rev. Joseph Iannuzzi, STL, S. Th.D., Newsletter, jesen 2021.

Mora se reći da pape mogu i prave greške. Nepogrešivost je rezervisana ex cathedra („iz Petrovog sjedišta“). Nijedan papa u istoriji Crkve nikada nije napravio ex cathedra greške - svedočanstvo Hristovog obećanja: “Kada dođe Duh istine, on će vas uvesti u svu istinu.” ^[10]John 16: 13 Slijeđenje “pravog Magisterija”, dakle, ne znači pristajanje na svaku riječ iz usta biskupa ili pape, već samo na onu koja je u njihovoj nadležnosti.

Papa Franjo je nedavno u svojoj općoj audijenciji izjavio:

…razmislimo o onima koji su se odrekli vjere, koji su otpadnici, koji su progonitelji Crkve, koji su se odrekli krštenja: Jesu li i ovi kod kuće? Da, i ove. Svi oni. Bogohulnici, svi oni. Mi smo braća. Ovo je zajedništvo svetaca. — 2. februara, catholicnewsagency.com

Ovi komentari na njihovom licu izgledaju kao kontradikcija crkvenog učenja i naše jasne sposobnosti da grijehom izgubimo zajedništvo i s Bogom i sa svecima, a još manje namjerno odricanje od našeg krštenja. Otac Roch Kereszty, cistercitski monah i penzionisani profesor teologije na Univerzitetu u Dalasu, brzo je primijetio da je ovo “očinsko savjetovanje, a ne obavezujući dokument”. Drugim riječima, u običnom papinom učiteljstvu mogu se napraviti čak i greške koje zahtijevaju buduća pojašnjenja, koje je o. Kereszty pokušava,^[11]catholicnewsagency.com ili čak bratsko ispravljanje od kolega biskupa.

I kada je Kifa došao u Antiohiju, suprotstavio sam mu se u lice jer je očigledno pogrešio... kada sam video da nisu na pravom putu u skladu sa istinom evanđelja, rekao sam Kifi pred svima: „Ako ti, iako si Jevrej, živiš kao neznabožac, a ne kao Jevrej, kako možeš naterati nejevreje da žive kao Jevreji?" (Gal 2-11)

i stoga,

… Kao jedno i jedino nedjeljivo Učiteljstvo Crkve, papa i biskupi u jedinstvu s njim nose najveća odgovornost što od njih ne dolazi nijedan dvosmislen znak ili nejasno učenje, zbunjujući vjernike ili ih uljuljavajući u lažni osjećaj sigurnosti. —Gerhard Ludwig kardinal Müller, bivši prefekt Kongregacije za doktrinu vjere; First Things, April 20th, 2018

 

Opasnosti sa kojima se suočavamo

Trenutno postoji velika napetost i podjela u Crkvi, ne samo oko trenutne pandemije, već i u pogledu učenja Crkve. Iako su pitanja tjelesnog zdravlja važna, vjerujem da se Gospa najviše bavi pitanjima zdravlja duša. 

Na primjer, jedan od ključnih kardinala na predstojećoj Sinodi predložio je da se homoseksualni činovi više ne smatraju grijehom.^[12]catholicculture.org Ovo je jasan odmak od 2000 godina magistralnog učenja o “vjeri i moralu”, a ne dio “pravog Učiteljstva”. Upravo ove vrste promjena koje predlažu ovaj kardinal i nekoliko njemačkih biskupa je upravo ono što nas je Gospa pozvala da odbacimo i ne pratiti.

Još jedna opasnost je kontinuirano mrmljanje koje sugerira da je izbor pape Franje nevažeći. Neki su pokušali da raspravljaju o tome da je tzv. Gallenova mafija”, formirana za vrijeme Benediktovog izbora, ali raspuštena za vrijeme Franjinog, bila je aktivna u utjecanju na ishod oba izbora na takav način da kanonski poništi proces (vidi Jesu li izbori pape Franje bili nevažeći?). Drugi su rekli da Benediktova ostavka nije bila ispravno napisana na latinskom, te da je stoga on i dalje pravi papa. Kao takav, tvrde oni, Benedikt predstavlja "pravo Učiteljstvo" Crkve. Ali ovi argumenti su se uvukli u sitnice koje bi vjerovatno zahtijevale od budućeg vijeća ili pape da razriješe da li su njihovi argumenti uopće postojali. Ja ću jednostavno zaključiti sa dvije stvari o ovome. 

Prvi je da nijedan kardinal koji je glasao na konklavama, uključujući i najkonzervativnije, nema ni najmanje nagovestio da su izbori bili nevažeći. 

Drugi je da je papa Benedikt eksplicitno i u više navrata izjavio šta su mu bile namjere:

Nema apsolutno nikakve sumnje u pogledu valjanosti moje ostavke iz petrinskog ministarstva. Jedini uvjet za valjanost moje ostavke je potpuna sloboda moje odluke. Nagađanja u vezi s njegovom valjanošću jednostavno su apsurdna ... [Moj] posljednji i posljednji posao [je] podržati [motiv] pape Franca. —PAPA EMERITUS BENEDICT XVI, Vatikan, 26. februara 2014; Zenit.org

I opet, u Benediktovoj autobiografiji, papski intervjuer Peter Seewald izričito pita da li je penzionisani rimski biskup bio žrtva 'ucjene i zavjere'.

To su sve potpune gluposti. Ne, to je zapravo prava stvar ... niko me nije pokušao ucjenjivati. Da je to pokušano, ne bih otišao jer vam nije dozvoljen odlazak jer ste pod pritiskom. Takođe nije slučaj da bih trampio ili što već. Suprotno tome, trenutak je imao - hvala Bogu - osjećaj prevladavanja poteškoća i raspoloženja za mir. Raspoloženje u kojem se zaista moglo pouzdano prenijeti uzde na sljedeću osobu. -Benedikt XVI., Posljednji zavjet svojim riječima, s Peterom Seewaldom; str. 24 (Bloomsbury Publishing)

Tako su neki namjeravali svrgnuti Franju s prijestolja da su spremni sugerirati da papa Benedikt ovdje jednostavno leži - virtualni zatvorenik u Vatikanu. Da, umjesto da je život položio za istinu i Kristovu crkvu, Benedikt bi radije ili spasio vlastiti skrovište ili u najboljem slučaju zaštitio neku tajnu koja bi nanijela veću štetu. Ali da je to slučaj, ostarjeli papa emeritus bio bi u teškom grijehu, ne samo zbog laži, već i zbog javne podrške čovjeku kojeg je zna da bude, podrazumevano, antipapa. Daleko od toga da tajno spasi Crkvu, Benedikt bi je doveo u ozbiljnu opasnost.

Naprotiv, papa Benedikt je bio vrlo jasan u svojoj posljednjoj općoj audijenciji kada je dao ostavku:

Više ne nosim moć službe za upravljanje Crkvom, ali u službi molitve ostajem, da tako kažem, u ograđenom prostoru Svetog Petra. —27. Februara 2013 .; vatican.va 

Još jednom, osam godina kasnije, Benedikt XVI je potvrdio ostavku:

Bila je to teška odluka, ali donio sam je po cijeloj savjesti i vjerujem da sam dobro uspio. Neki moji prijatelji koji su pomalo 'fanatični' i dalje su ljuti; nisu htjeli prihvatiti moj izbor. Razmišljam o teorijama zavjere koje su je slijedile: onima koji su to rekli zbog skandala Vatileaks, onima koji su rekli da je to zbog slučaja konzervativnog lefebvrskog teologa Richarda Williamsona. Nisu htjeli vjerovati da je to bila svjesna odluka, ali moja savjest je čista. —28. Februara 2021 .; vaticannews.va

Ovo je sve da kažemo da bismo mogli imati papu kao imali smo u prošlosti, koji prodaje svoje papinstvo, ocuva djecu, povećava svoje lično bogatstvo, zloupotrebljava svoje privilegije i zloupotrebljava svoj autoritet. Mogao je imenovati moderniste na glavne položaje, Judase da sjede za njegovim stolom, pa čak i Lucifer u kuriju. Mogao je goli plesati na vatikanskim zidovima, tetovirati lice i projicirati životinje na fasadu Svetog Petra. I sve bi to stvorilo pomutnju, preokret, skandal, podjelu i tugu za tugom. I to bi testiralo vjernike o tome da li je njihova vjera u čovjeka ili u Isusa Krista. Probalo bi ih da se zapitaju da li je Isus zaista mislio ono što je obećao – da vrata pakla neće nadvladati Njegovu Crkvu, ili je i Hristos lažov.

To bi ih testiralo da li će i dalje slijediti pravi Magisterium, čak i po cenu svojih života. 

---

Mark Mallett je autor Sada reč i Završna konfrontacija i suosnivač Countdown to the Kingdom. 

 

Related Reading

O tome ko je ovlašten tumačiti Sveto pismo: Osnovni problem

O Petrovom primatu: Stolica za rock

O svetoj tradiciji: Raskoš raskoši istine